Kroz vrata Doma Bjelave prošle su hiljade djece. Mnoge generacije su upravo ovdje započele svoj život. Bebe sa tek nekoliko dana iz porodilišta svoj dom su našli među ovim zidovima odakle su kao ozbiljni ljudi otišli u svijet. Ove sedmice vam donosimo priču o djeci iz Doma Bjelave sa posebnim akcentom na one koji više nisu djeca i koji žele dalje da krenu u život. Kako dalje i koliko država pomaže u tome? Bilal Kovačević i Ahmed Hodžić danas su studenti  ali još uvijek štićenici Doma Bjelave. Oni žele pomoći i drugima da dobiju jednaka prava. Pogledajte njihove priče.

Ovo je Bilal. Njegova priča u Domu Bjelave počela je prije 22 godine. Osoblje doma jedina je porodica koju je imao. Kaže iza njega sretno djetinstvo jer su mu ovi ljudi pružili ljubav i pažnju. Danas on tu pažnju pruža mlađima. Nakon srednje škole odlučio je upisati fakultet tako je i dalje ostao štićenik Doma.

- Veterinarski fakultet sam odabrao jer volim medicinu, volim životinje a i volio bi pomoći. Na neki način nekome. I kada sam birao fakultet shvatio sam da mi Veterina može pomoći u tome. Da te svoje tri strasti povežem, kaže Bilal Kovačević, student na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.

Danas je Bilal druga godina na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Dom Bjelave i osoblje doma jedini je dom i porodica koju je imao.

- Kao dijete koje sam bio u domu, kao mlada osoba mogu vam reći da mi nemamo ovdje prijatelje. To ko kaže laže. Mi smo svi ovdje kao braća i sestre zajedno jedemo, zajedno rućamo, zajedno idemo u školu. Sve, dodao je.

Kako je sve u našoj zemlji podijeljeno i apsurno tako i ova djeca nisu izostavljena podjela. I to ne samo po entitetima već i kantonima. Što dovodi do toga da nije u svakom kantonu isti zakon te da nema svako dijete nakon punoljetstva ista prava. Bilal ima sreću da je u Sarajevu tako da može studirati i biti stićenik ovog doma.

- U Sarajevu je situacija malo drugačija. Mi imamo mogučnost da su djeca štićenici Doma dok su na redovnom školovanju. Čak do navršene 27 godine. To motiviše djecu da upišu fakultet, da upišu srednju školu, da uče da budu vezani za sistem. Šta nakon 18-te ili ako ne upišu školu mi pravimo individualne planove za njih. Ne postoji sistemsko rješenje koje bi bilo jednako za sve, rekao je Tarik Smailbegović, direktora Doma Bjelave.

Ostavljeni od porodica, iznevjereni od vlasti štećenici domova ujedinjeni da budu ravnopravni. Teže zakonu na nivou države kako bi svi štićenici, u bilo kojem kantonu da žive imali ista prava i naknade. Udruženje su, kaže, napravli iz revolta.

- Ono što nam je primarni cilj jeste da svako dijete ima ista prava. Znači, ako je u KS džeparac 60 maraka tako mora biti i u Tuzli i u Zenici i u Mostaru. Onda nam ej cilj da kroz inicijative podržimo svijest, rekao je Bilal Kovačević, student na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.

Ahmed Hodžić Bilalov je vršnjak. Ruku pod ruku su u borbi da djeca iz drugih gradova dobiju ista prava.

- Džeparac u KS je sada porastao na 60 maraka, prije je bio 30 maraka. Što je veliki uspjeh i želja organa vlasti da pomogne nama djeci. Koliko je u drugim gradovima – gdje je najlošije? – Najlošije je u Mostaru, u Zenici gdje dobijaju 30 maraka i manje. Ovdje u Sarajevu imamo djecu iz Mostaraa ni imaju svog socijalnog radnika i oni uopšte ne dobijaju džeparac, kazao nam je Ahmed Hodžić, student na Pravnom faultetu u Sarajevu

U prevodu to znači da je politika dovela ovu kategoriju u položaj da su dva štićenika iz različitih gradova u istoj sobi studentskog doma, jedan ima džeparac koji mu država daje a drugi nema. I upravo tu nepravdu Udruženje pokušava da ublaži.

- Ta djeca se smatraju zanemarenim. Uopšte nisu imali podršku dugi niz godina ali već je to direktor tarik Smailbegović pokrenuo da ta djea dobiju istu sumu novca kao i mi što dobijemo, dodaje Ahmed Hodžić.

U ovoj kući danas je 78 štićenika kojima je ovo stalni dom. Tu su bebe od tek nekoliko mjeseci do njih sedam studenata. U ovu grupu od 78 spadaju i mladi koji su smješteni u male porodične domove. Takvih je u skolpu Doma Bjelave tri.

- Trenutno imamo tri mala porodična doma. Jedan u Vogošći, na Blagovcu, gdje je smješeno osam djece, kuća u Sokolović Koloniji gdje je smješteno deset djece i stan u ulici Titova gdje je smješteno 6 djece. To su nove usluge koje pružamo jer želimo da napravimo više taj porodični ambijent gdje djeca odrastaju u jednoj kučnoj atmosferi. Bliže uslugama lokalne zajednice. Puno im je bližće i škola i igralište i što je najvažnije manje nose stignu odrastanja u domu, kazao nam je Tarik Smailbegović, direktor Doma Bjelave.

Koliko je važno da ih nauče prvim koraci kada kao bebeu dođu u ovaj dom toliko je važno i da im se pokaže put kada kao odrasli konačno krenu sami u život. Čini se da u ovoj državi i prvi i drugi put mogu računati samo na osoblje Doma.

https://okanal.oslobodjenje.ba/okanal/vijesti/istraga-sedmice-ostavljeni-od-porodica-iznevjereni-od-vlasti-dom-bjelave-i-osoblje-sticenicima-jedino-utociste-776568