“Od svog rođenja živim u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. Još 2000. godine sam ostavljen zajedno sa svojim bratom blizancem. Znam ko su mi roditelji, ali ne želim da stupim u kontakt ni sa mamom ni babom. Donio sam odluku da tako bude dok ne završim školovanje”, počeo nam je tako priču o svom životu Bilal Kovačević koji svoje djetinjstvo proveo pod krovom ove ustano

Odrastao u Domu Bjelave: Majka nikada nije došla da nas vidi

Bilal je danas uspješan student na drugoj godini Vetarinarskog fakulteta. Trenutno se sprema za ispite i kaže da se trudi da sve dobro završi.

Govorio o nam je svim trenucima u svom životu.

“Ne želim da stupim u kontakt sa njima jer ne želim da imam bilo kakav loš utjecaj. Svjestan sam svoje odluke, ali smatram da je trenutno bolja ovakva opcija. Nema ja neku ljubav prema njima. Imao sam dok nisam saznao koje su stvari u pitanju i šta se desilo da urade nešto ovako. Najgore je bilo što majka nije niti u jednom momentu kriva, ali nije niti jednom došla da nas vidi. Saznao sam i razlog. Smatram da šta god da se desi, kao roditelj, kao majka možeš da dođeš i upoznaš se sa djecom, kakva god da je istina bila. Ne dođeš da nas vidiš, a znaš da smo živi…”, kazao nam je Kovačević.

U razgovoru za Raport kazao je da je u Domu Bjelave boravio sve do svoje 17 godine.

“U domu svaka osoba mora proći jedan proces, upravo takav proces sam i ja prošao. Od rođenja u domu sam sa svojim bratom blizancem. Do druge godine smo bili na prvom odjeljenju, a i onda kako smo odrastali prelazili smo u druga odjeljenja. Od treće godine u Domu nas pripremaju za školu. Tim uposlenika koji radi 0-24 sata, uče nas zdravim navikama, navikama koje će nam trebati kroz cijeli život. Od 18 godine sam prešao u Kuću za mlade. Sve ono što smo u Domu stekli, počeli smo primjenjivati. Tu je bio svakog dana jedan odgajatelj koji nas je kontrolisao.

Upisao sam Prvu Bošnjačku gimnaziju, onda sam upisao Veterinarski fakultet. U tom periodu iz Kuće za mlade smo prešli u studentski dom”, kazao je.

Mi ne damo jedni na druge

Istaknuo je da se pretežno djeca suočavaju sa predrasudama.

“Bilo je predrasuda, ali nije bilo na mene prema meni. Mi u Domu Bjelave kada odrastamo smo porodica. Kada čujemo u školi da nekog našeg prijatelja neko dira, mi sve reagujemo. Ne damo jedni na druge. Uvijek smo štitili jedni druge.

Najljepši trenutak kroz sve ove godine je situacije u kojima smo svi bili kao jedno. To je nešto što nas prati cijeli život. Najgori trenutak kroz sve ove godine što su se sve odluke donosile u naše ime. Velike odluke u životu. Kao što je upis u srednju školu. To je bio najveći problem do sada. Djeca se nisu pitala u koju školu žele da se upišu”, kazao nam je.

Kovačević ističe da su djeca iz doma stigmatizirana zbog čega je 2020. godine, zajedno s još nekoliko mladih osoba, pokrenuo Udruženje za djecu i mlade u Bosni i Hercegovini “Iuventus” kako bi se, kako je kazao, njihov glas čuo i izvan domova.

Za kraj imao je savjet za sve mališane koji trenutno borave u Domu.

“Neka slušaju uposlenike. Sve što im kažu imaju dobru namjeru i shvatit će to vremenom. To sam i ja shvatio kada sam sazrio. Drugo je da slušaju sami sebe. Neka se ne osvrću se na to šta će ko reći. Ne smiju nikada i da nikada ne odustaju”, zaključio je Bilal Kovačević.

Nakon razgovora sa Bilalom obišli smo prostorije Dječijeg doma na Bjelavama. Šareni kreveti, stolice, kupaonice besprijekorne higijene sa prilagođenim umivaonicama za djecu i bolje igračaka…

Ostavili smo djecu da uživaju u svom slobodnom vremenu, a mi smo obilazak nastavili sa direktorom Doma za djecu bez roditeljskog staranja, Tarikom Smailbegovićem. Objasnio nam na koji način funkcionira rad ovog doma. Između ostalog, predstavio nam je neke nove projekte, ali i kazao sa kojim problemima se najčešće susreću.

Uposlenici su naši heroji

Moram uistinu ovom prilikom da se zahvalim svim našim uposlenicima. Oni su zaista heroji. Pružaju ljubav, sigurnost svoj djeci”, ističe Smailbegović.

Tokom obilaska stigli smo i do odjeljenja “Jasličko”. Smailbegović nam je kazao da na ovom odjeljenju borave djeca predškolskog uzrasta te osnovci I, II i III razreda devetogodišnjeg obrazovanja.

“Sve uposlenice pružaju djeci tople emocije, radost i razumijevanje. Djeca ovog odjeljenja uključena su u obaveznu instruktivnu nastavu. Svakako i aktivno učestvuju u psihosocijalnim radionicama. Imamo i odjeljenje “Predškolsko” gdje borave djeca školskog uzrasta koja pohađaju III, IV, V, VI i VII razred osnovne škole.

Djeca ovog odjeljenja uključena su u obaveznu instruktivnu nastavu, sportske klubove, sportsko osposobljavanje, učestvovanje u redovnim manifestacijama. Putuju na sportska takmičenja, u pratnji ljetuju na raznim destinacijama. Te kampuju u obližnjim lokacijama. Tokom zimskog raspusta djeca su bila na zimovanju. Išli su u dvije grupe.

I posljednje odjeljenje se zove “Školsko” tu borave djeca starijeg školskog i srednjoškolskog uzrasta. Pohađaju osnovnu i srednju školu. O njima brinu odgajatelji koji radu pristupaju sa mnogo razumijevanja, tolerancije i kreativnosti. Djeca osnovnoškolskog uzrasta uključena su u obaveznu instruktivnu nastavu. Učestvuju u manifestacijama, te se planski uključuju u razne druge vannastavne aktivnosti”, kazao nam je Smailbegović.

U Domu trenutno 88 štićenika

U Domu je trenutno 88 štićenika smještenih u prihvatilištima, odnosno odjeljenjima u skladu s uzrastom te sedam studenata. Kada je riječ o statističkim podacima, direktor Doma za djecu bez roditeljskog staranja kazao nam je da su tokom protekle godine za prijem imali 41 dijete.

“Pod kategorijom otpust imamo 36 djece. Tokom protekle godine iz našeg doma nije usvojeno niti jedno dijete, a troje je otišlo u hraniteljske porodice. Kada govorimo o 2021. godini za prijem smo imali 37 djece, a na otpust 36 djece. Usvojeno je troje djece, dok je petero bilo u hraniteljskim porodicama. Ukoliko se osvrnemo na 2020. godinu brojke su nešto drugačije. Na prijemu je bilo 31 dijete, a za otpust 41. Usvojeno je dvoje djece, dok je u hraniteljske porodice otišlo 10 djece”, kazao je Smailbegović.

Dodao je kako, prema statističkim podacima, polovina djece koja boravi u Domu ima poteškoće u razvoju.

“Moram posebnu pažnju da skrenem na uposlenike. Ljudi koji rade sa djecom, mladima, koji imaju ogromno iskustvo i sve svoje napore ulažu, čak i privatni život žrtvuju, kako bi djeca imala sretnije djetinjstvo”, rekao je Smailbegović.

Kada je riječ o novim projektimam Smailbegović nam je kazao kako Dom Bjelave ide snažno u pravcu transformacije.

“Radimo intenzivno na otvaranju novih usluga. Otvorili smo tri mala porodična doma u gradu, gdje djeca žive u ambijentu, koji je bliži porodičnom. Također imamo i servis za podršku porodicama i djeci.

Također imamo i uslugu dnevnog centra, gdje djeca na dnevnoj bazi budu smještena u domu kada Centar za socijalni rad procijeni da je neka porodica ugrožena od razdvajanja”, rekao je Smailbegović.

https://raport.ba/djecu-u-domu-bjelave-za-cijeli-zivot-spaja-posebna-ljubav-znam-ko-su-mi-roditelji-ali-ne-zelim-da-ih-upoznam/